Headlines
  • Berlusconiju potvrđena zatvorska kazna

Berlusconiju potvrđena zatvorska kazna

01 Aug 2013 / 0 Komentara

Osuđen zbog utaje poreza Kasacioni sud potvrdio je danas zatvorsku kaznu bivšem premijeru Italije Silviju Berlusconiju, koja mu je izrečena zbog utaje poreza.Kasacioni sud donio je odluku da ponovo bude razmotrena Berlusconijeva žalba na kaznu zabrane bavljenja javnom funkcijom u trajanju od pet

Opširnije...

Vijesti iz BiH
Vijesti iz Regije

Investicije iz islamskog svijeta: Bosni sadaka, a Srbiji milijarde dolara

Dok u BiH stižu sadaka, zekat, ramazanske vitre, poljupci, bratske simpatije i podrška, tvrde u BiH, Srbija s...

Izazvao haos: Isključio cijelom gradu vodu, jer nije dobio platu

Općina Gračac je bez pitke vode bila četiri sata Jedan radnik vodocrpilišta u Hrvatskoj je izazvao poremećaj...

Zanimljivosti

Sveštenik se igrao “jahanja” s dječacima koje je držao u krilu

Priznao seksualno zlostavljanje 100 dječaka Ovo je samo jedno od priznanja koja su objelodanjena jučer na ...

Je li moguće: U zimskim jaknama na plus 41 u Mostaru (foto)

Društvenim mrežama kruži fotografija snimljena u Mostaru na kojoj su trojica mladića u zimskim jaknama. Ništa...

Vijesti iz Svijeta
Crna Hronika

Tragedija kod Bugojna: Otac automobilom udario vlastito 2-godišnje dijete

Velika tragedija dogodila se u srijedu navečer u bugojanskom naselju Vučipolje, gdje je otac automobilom udar...

Sportske vijesti

Trijumfalan povratak ‘penzionisane’ Martine Hingis

Švicarska tenisačica Martina Hingis, bivši ‘broj jedan’ ženskog svjetskog tenisa koja je u ‘penziji’ od 2007...

Spursi već troše nezarađeni novac

Engleski prvoligaš Tottenham je postigao dogovor s Valencijom o transferu Roberta Soldada, objavio je london...

Najveći transferi za 120 godina sa 100 funti dostigli 80 miliona funti

Prema stranici Transfermarkt posljednjih 120 godina transferi fudbalera kretali su se od 100 funti do 80 mil...

Kolumne

U (evropskim) ustima istine

E, tako. Juli je mesec vruć/kada putuje pola nacije, p(j)evala je uz Balaševića i “Rani mraz” Biljana Krstić...

Propast filma u ničijoj zemlji

Obrana i zaštita, film scenariste i redatelja Bobe Jelčića, osvojio je sedam Zlatnih arena na nedavno završe...

Ministar u eskortu

Ogrezo je u to. Navuko se ko narkoman na iglu. Zato provjerava sve. Da ga ne snime i ne ucijene dok balavi n...

Cica dana

Cica dana - Amanda Cerny

Najljepša djevojka danas je prelijepa Amanda, koja svojom savršenom figurom nikog ne može ostaviti ravnodušni...

Frajer dana

Frajer dana: Dejvid

Ovo je današnji frajer dana.. djevojke uživajte!...

Lifestyle
Scitech i Auto
Kultura
Objavljeno: četvrtak, 1. kolovoza 2013.
Članak napisao: Unknown

Propast filma u ničijoj zemlji

Obrana i zaštita, film scenariste i redatelja Bobe Jelčića, osvojio je sedam Zlatnih arena na nedavno završenom, šezdesetom po redu, dakle jubilarnom, Festivalu igranog filma u Puli. Nikada u povijesti tog, u ona davna doba najvećeg jugoslavenskog, danas hrvatskog festivala, jedan film nije dobio sedam najvažnijih - najbolji film, režija, scenario, muška i ženska glavna uloga, kamera, scenografija - od ukupno dvanaest Arena, plus obje nagrade kritike: Oktavijan i Fedora.
Jelčić je rođeni Mostarac, ali se i školovao i kao autor - prvo pozorišni, pa evo i filmski - ostvario u Hrvatskoj, u Zagrebu, pa bi upis njegovih nagrada na listu uspjeha bosanskohercegovačke kinematografije, bio čisti bezobrazluk i ozbiljan napad na svete činjenice. Ipak, naša kinematografija ima razloga za slavlje, kako se to već kaže na jeziku žurnalističkih fraza: Zlatnu arenu za najbolju žensku ulogu dobila je sarajevska glumica Nada Đurevska, dok je onu za kameru osvojio - makar je preciznije reći: zaslužio - Erol Zupčević iz, je li, Sarajeva. Postoji, međutim, u svemu tome jedan mali problem. Razloga za slavlje, rekoh, ima, ali nema ko slaviti: mi, naime, kinematografije nemamo, a ni sa filmom općenito ne stojimo najbolje.
Prije pulske premijere, Obrana i zaštita je prikazana na Berlinaleu, onom sa kojeg su se trijumfalno vratili Danis Tanović i Nazif Mujić, redatelj i privremeni glumac u filmu Jedan dan u životu berača željeza; filmu za koji se prije može reći da „no”, nego „low budget”; snimljenom jer je, jednostavno, priča koju priča to tražila. Ima od toga puno, sigurno pet, ako ne i više godina: u gluho doba, u nekoj zagrebačkoj zadimljenoj kafani je na noćnom redu je bila tema - bosanski film. Jedna, što bi se reklo, eminentna hrvatska pjevačica, daleko inteligentnija od vlastitih djela, je rekla nešto kao: „Znate što je problem bosanskog filma?”. Njen sugovornik, dugogodišnji filmski radnik sa iskustvom na produkcijama od Crne Gore do Hollywooda, je odmah uzvratio: „Bosanski film nema problem. Bosanski film ima Oscara”.
I danas, bosanski filma ima Oscara, ali i problema za izvoz. Samo što je, eto, potražnja za njima mala. Početak ovogodišnjeg Festivala igranog filma u Puli, najuspješnija bosanskohercegovačka redateljica, Jasmila Žbanić, dočekala je u Istri. Ona tamo, bez i jedne konvertibilme marke u budžetu, ali sa kunama i eurima u njemu, privodi kraju snimanje filma Otok ljubavi, za koji je scenario napisala sa našim, globalno najpoznatijim piscem,Aleksandrom Hemonom. Otok ljubavi je, da podsjetimo, Fondacija za kinematografiju FBiH, proglasila - pedofilskim!
Eto tako je do pred svoj kraj došla ona čuvena priča o bosanskohercegovačkom filmu, našem najuspješnijem kulturnom proizvodu, brandu i još nečemu čemu sam zaboravio ime. A započela je, sjećamo se, euforično. Danis Tanović je domovini poklonio najveću filmsku nagradu i mi smo se sjetili Šibe Krvavca, Bate čengića, Mirze Idrizovića, Ivice Matića, Sidrana i Kusturice… Vratilo nam se, dobro ne svima, znanje o pravljenju filmova. Onda jeAhmed Imamović dobio nagradu Evropske filmske akademije, Jasmila Žbanić Zlatnog medvjeda, da bi u međuvremenu Pjer Žalicarežirao zapravo prvi postratni regionalni hit - ne toliko zbog broja gledatelja, koliko zbog percepcije u bivšoj Jugoslaviji - film Gori vatra. Pamtite ta vremena, kako nećete kada je bilo prekjučer, u kojima se neuspjehom smatralo samo učešće na najvećim festivalima, a mediji mjerili učinke autora u utrci za najbolji bh. film svih vremena, ikada i inače. Toliko smo se osjećali velikima, da su vijesti o Zlatnoj areniEmiru Hadžihafizbegoviću za ulogu u Karauli Rajka Grlića ili tome da je nagradu za najbolju mušku ulogu u Puli, prvi puta u historiji dobio naturščik, dječak, Toni Grga - jedva našle prostora novinama, negdje između čitulja i TV programa.
Lijepo je bilo dok je trajalo, a trajalo je začuđujuće dugo: svih ovih godina od Ničije zemlje do ničega, nije uspostavljen, razrađen i očuvan sistem u kojem bosanskohercegovački film ne ovisi isključivo o entuzijazmu autoru i autorica i ne predstavlja nešto što nastaje usprkos sistemu, umjesto zahvaljujući njemu.
Ima nekog vraga u činjenici da su bivši, dugogodišnji federalni ministar kulture, Gavrilo Grahovac, i producent Ademir Kenović, osnivanje Fondacije za kinematografiju FBiH dogovorili na groblju Bare u Sarajevu. Otkako je napravljena, pa do dana današnjeg, ta Fondacija nije bila ništa drugo do pokriće za klijentelizam, često i amaterizam, neodgovornost čak i prema vlastitim pravilima, sve uz budžet nedovoljan za jedan jedini igrani film. Nema u kratkoj povijesti Fondacije godine bez skandala, za koje su, da se ne lažemo, često najzaslužniji bili naši filmski radnici i radnice: uvijek spremni braniti principe do prvog, vitalnog ličnog interesa da se neke pare uzmu, pa kako god i bez obzira na posljedice.
Za razliku od puno toga drugog u majci domovini svih svjetskih apsurda, sistemskom rješavanju problema bosanskohercegovačke kinematografije nikada nisu smetali mirovni sporazumi, ustavna rješenja, entiteti, Dodik, HDZ, islamofobija, vehabije, ovaj, onaj…ali jesu oni koji u tom, uhodanom, poštenom sustavu ne bi mogli manipulirati ili računati na korist od manipulacija izazvanih lobiranjem, kako se inače i ljepše naziva kombinovani pritisak na red, zakon i opće dobro. Duga je lista grijeha Fondacije i Ministarstva kulture, ali nije puno, ako je uopće, kraći spisak eminentnih bosanskohercegovačkih filmskih autora i autorica, krivih što danas imamo Oscara, a nemamo film; što je svaka mogućnost rješavanja problema sistemski uništena u združenom zločinačkom poduhvatu birokratije i gramzivosti, sujeta i neznanja.
U ovolikoj zemlji prosječno bi se godišnje trebala snimati tri, najviše četiri igrana filma. Tako, barem, kažu famozni evropski standardi. Mi smo, kao i obično, sve to malo modifikovali, pa se u BiH svakih tri, četiri godine snimi do dva i pol filma. I to je manje - više sve što je ostalo od silne euforije, velikih uspjeha, vremena u kojem smo mislili da se filmovi snimaju za festivale, a nagrade doživljavali kao ordenje nadaleko čuvenoj bosanskohercegovačkoj darovitosti i pratećoj superironosti.
Ako, dakle, više imamo ikakvog razloga za optimizam, onda ga valja tražiti u činjenici da je talenat kao i voda: uvijek nađe put. Dokazali su to, neki dan, Nada Đurevska i Erol Zupčević: glavna glumica i direktor fotografije u sjajnom filmu Bobe jelčića.
(TIP/Radiosarajevo.ba/Autor:Emir Imamović)

O autoru članka

Objavio članak: Unknown on 19:55. Oznake: . Pratite naše objave preko: RSS 2.0. Komentiraj!

Objavio članak; Unknown on 19:55. Oznake: . Prati naše objave preko: RSS 2.0. Neslažeš se? Komentiraj!

0 komentari for "Propast filma u ničijoj zemlji"

Leave a reply

Video


  1. Frajer dana: Dejvid
  2. Cica dana - Amanda Cerny
  3. Tri načina kako što zdravije sjediti za radnim stolom
  4. Ovako nas Facebook namjerava ‘vratiti u prošlost’
  5. U (evropskim) ustima istine
  6. Propast filma u ničijoj zemlji